Želio/željela bih promijeniti "crne" plombe, je li to moguće?

Amalgamske ili u narodu poznatije kao “crne plombe” koristile su se za punjenje kaviteta u zubima načetim karijesom još od sredine 19. stoljeća pa sve do nedavno. Kompozitni ili “bijeli” ispuni su danas gotovo u potpunosti istisnuli amalgam iz upotrebe iz više razloga. Iako su se isprva pokazali kao ne sasvim dobar materijal jer je dolazilo do pucanja uslijed visokih tlačnih opterećenja koja se razvijaju tijekom žvakanja, u zadnjih 15 godina kompozitni su ispuni toliko poboljšani da su se dobrim stranama izjednačili s amalgamima (dobro podnošenje tlačnih opterećenja) te ih prestigli estetikom i očuvanjem zubog tkiva. Naime, pri izradi kaviteta za bijeli ispun treba ukloniti znatno manje zubnog tkiva jer se uklanja samo kariozni dio zuba, a ne i zdravi što je nužno pri postavljanju amalgama. Mijenjanje amalgamskih plombi kompozitnim danas je čest postupak u bilo kojoj stomatološkoj ordinaciji, kako zbog visoke estetike, tako i u slučajevima kada je došlo do razvoja sekundarnog karijesa zbog nastanka rubne pukotine, što se ističe kao jedna od loših strana amalgama.

Što su to kompozitni ispuni?

Kompozitni ili tzv. bijeli ispuni/plombe su materijali koji se danas najčešće koriste u stomatologiji pri “liječenju” karioznih zuba. Svi trendovi danas diktiraju lijep, bijeli osmijeh, a kompozitni ispuni omogućavaju upravo to. Po sastavu oni nalikuju plastici – od proizvođača stižu u mekanom stanju, polimeriziraju se svjetlom te postaju tvrdi. Nijanse variraju od sasvim svijetlih i bijelih te žućkastih do tamnijih kako bi se stopili s prirodnom bojom zuba. Zbog toga su osobito pogodni za zube u fronti te su u mogućnosti nadoknaditi gubitke dijelova, npr. sjekutića uslijed neke traume.

Što je to kamenac i zašto ga treba uklanjati?

Neredovitim ili nedovoljnim uklanjanjem mekih zubnih naslaga dolazi do ugrađivanja minerala iz sline u njih. Taj proces je veoma spor, ali s vremenom nastaje tvrda naslaga u gingivnoj trećini zuba koju nazivamo zubnim kamencem. Veoma je važno redovito otklanjati zubni kamenac poradi čega bi se stomatolog trebao posjetiti 1 do 2 puta godišnje. Ukoliko se kamenac ne uklanja, on vrši pritisak na gingive koje postaju osjetljive, otečene i s vremenom se, kao obrambeni mehanizam, započnu povlačiti. Kako se gingiva povlači, do tada pokriveni dijelovi zuba se ogoljavaju. Povlačenje zubnog mesa prati i resorpcija (razgradnja) kosti. Naime, kost reagira na nagomilane bakterije i produkte bakterijskog metabolizma kojima su zubne naslage idealno stanište i medij za život i razmnožavanje. Zaključak je da jedan naizgled bezazlen proces kao što je zubni kamenac može dovesti do ozbiljnih problema.

Što su parodontni džepovi? Je li ih moguće sanirati i izliječiti?

Uslijed nakupljanja zubnog kamenca i razmnožavanja bakterija u naslagama dolazi do povlačenja kako zubnog mesa, tako i kosti. Parondontni džepovi predstavljaju prostor između kosti i zubnog korijena (koji kod zdravog oralnog statusa ne postoji) u koji se zavlači i nakuplja hrana. Ukoliko je oralna higijena neadekvatna, hrana se ne uklanja iz njih, truli jer je bakterije razgrađuju i može biti uzrok veoma neugodnog zadaha. Problem s parodontnim džepovima je to što kada oni započnu nastajati možemo govoriti o ireverzibilnom stanju parodontne bolesti koja se ne može izliječiti (jer se kost neće nadoknaditi tamo gdje je nestala), već se proces radikalnim mjerama može usporiti i/ili zaustaviti.

Što je to parodontitis?

Parodontitis je bolest zubnog potpornog sustava, parodonta. Zubi su uloženi u koštane alveole gornje i donje čeljusti te su za kost povezani parodontnim ligamentom (vlakna koja povezuju cement zuba, koji oblaže korijen, te alveolarnu kost). Nakupljanje bakterija u blizini gingive dovodi do upalnog i imunološkog odgovora organizma što rezultira uništenjem potpornog tkiva u upaljenom području te povlačenjem alveolarne kosti, nastankom parodontnih džepova, i kao krajnji rezultat dolazi do gubitka zuba.

Je li moguće da stomatološki tretman bude bezbolan?

Da!
Zanimljiv je podatak da su se u prošlosti posjećivali mesari radi ekstrakcije zuba, a taj postupak zasigurno nije bio bezbolan. Danas postoji niz stomatoloških postupaka koji zahtijevaju lokalnu anesteziju, dok se u određenim specifičnim situacijama može pacijenta u potpunosti uspavati (npr. prvi težim zahvatima na mentalno retardiranim pacijentima, kod osoba s ekstremnim strahom od stomatologa i boli), ali se opća anestezija daje samo u bolnicama ili stomatološkim klinikama u kojima postoji anesteziolog. Brušenje zubi, parodontološke kiretaže te odstranjivanje dubokih karijesa samo su neki od indikacija za davanje lokalne anestezije. Za one koji se boje da bi i davanje injekcije s anestetikom moglo boljeti, postoji rješenje, a zove se topikalni anestetik – lidokain – koji se utapka natopljenom vaticom na mjesto uboda.

Zašto je važno da svaki zub ima svog antagonista u nasuprotnoj čeljusti?

Za normalan položaj zuba u alveoli iznimno je važno da se na njega vrše tlačne i vlačne sile u nekom zdravom, fiziološkom rasponu. Kada dođe do gubitka zuba antagonista u nasuprotnoj čeljusti, automatski se na zub više ne vrše sile uobičajene za artikulaciju i žvakanje. Zbog toga zub počinje “isplivavati” iz svog ležišta prema bezubom prostoru u nasuprotnoj čeljusti. Veoma je važno popuniti bezubo mjesto kako bi se isplivavanje zuba zaustavilo, u suprotnom zub postaje klimav i toliko slabo učvršćen u zubnoj alveoli da jedino što preostaje je još jedna ekstrakcija.

Izvađen mi je zub, što sad? Ostaviti tako, ili?

Jedna od funkcija očuvanog i cjelovitog zubnog luka i kontakta sa zubima u suprotnoj čeljusti jest da zubi zadržavaju svoj stalan položaj u alveolarnoj kosti. Kada neki zub, npr. šestica, bude ekstrahiran, nakon nekog vremena zubi koji su bili kraj njega, dakle susjedna petica i sedmica, započnu “putovati” prema praznom prostoru. Kaže se da se petica distalizira (dakle, putuje distalno tj. straga), dok se sedmica mezijalizira (putuje mezijalno tj. prema naprijed). Još jedan problem nastaje kada antagonistički zub u nasuprotnoj čeljusti počne “isplivavati” iz svog ležišta te popunjavati bezubi prostor. Idealno bi bilo bezubi prostor popuniti (npr. implantatom ili recimo mostom) kako bi se susjedni zubi učvrstili u svojim ležištima te kako bi se spriječilo izranjanje antagonističkog zuba.

Što to znači brusiti zub "na stepenicu"?

Brušenje zuba je stomatološki postupak pri kojem se svrdlima uklanja zubno tkivo i smanjuje veličina krune zuba. Na taj način se stvara dovoljno prostora za debljinu materijala krunice kojom se prekriva zubni bataljak (obrušeni zub). Brusiti se može tangencijalno ili na stepenicu. Prednost brušenja na stepenicu jest da ono stvara dovoljno prostora u području vrata zuba da krunica lijepo “sjedne” te da dobro brtvi i, što je također veoma važno, da ne pritišće gingivu jer takvo invadiranje u parodontni prostor može dovesti do upala i povlačenja zubnog mesa.

Boli li proces brušenja zuba?

Prije nego stomatolog počne brusiti zub uobičajeno je dati lokalnu anesteziju. Naime, brušenjem se uklanja caklina te ogoljuje dentin što može uzrokovati bol i neugodni osjećaj. Kada se zub brusi na stepenicu to se čini u razini gingive te se ona svrdlom može ozlijediti što boli te uzrokuje krvarenje.

Treba li izbjegavati posjete stomatologu u trudnoći ili je to samo mit?

Trudnice zbog hormonalnih promjena imaju zubno meso podložnije upala, osjetljivije, natečenije i sklonije krvarenju tijekom četkanja i normalnog provođenja oralne higijene. To nikako ne bi trebao biti razlog za površno pranje zubi te korištenje zubnog konca ili izbjegavanje istog. Neadekvatna oralna higijena dovodi do nakupljanja plaka, nastanka karijesa i stvaranja kamenca koji u krajnjim, drastičnim slučajevima mogu dovesti do parodontoze i gubitka zubi. NIJE istinit mit da je normalno da se za svaku trudnoću izgubi po jedan zub! Nastanku karijesa u trudnica, između ostalog, pogoduje povećana kiselost u ustima što je u prvom tromjesečju posljedica jutarnjih mučnina i povraćanja. Stomatološke je zahvate najpogodnije izvršavati do 8. mjeseca trudnoće. RTG snimanja je najbolje izbjegavati u prvom tromjesečju jer je to vrijeme organogeneze ploda, iako je opasnost od zračenja te posljedica po plod smanjena na minimum uz zaštitu olovnim pregačama te ako je aparat ispravan. Što se tiče anestezije, ona se može davati trudnicama bez utjecaja na plod.